Jutro je pametnije od večeri

Dobrodošli na moj blog

23.06.2015.

Nakon dvije godine

Veća sam, starija, odgovornija. Prestala sam blogati i nisam. Završila sam fakultet i pridružila se armiji nezaposlenih u ovoj našoj lijepoj državici. Prestala sam misliti na Hercegovinu i nisam. Vratila sam se u Bosnu i nisam.Odrasla sam i nisam. Dan je bio humorističan, kao i svaki u posljednje vrijeme. Sad sam pročitala post od prije 2 godine i sjetila se kako sam bila počela raditi u UniCredit Bank d.d. Mostar. Radila sam osam mjeseci i to su možebitno bili najbolji mjeseci u mom životu. U međuvremenu sam završila fakultet i stekla zvanje mag.oec. Zvanje koje upućuje na predznanje koje nemam s iskustvom u polju računovodstva koje svi poslodavci traže, a koje nemam, jer sam radila u banci. Nemam štele, nemam bogatih rođaka u Njemačkoj, nemam imućne roditelje u Bosni i Hercegovini i nemam posla. Zvuči kao tragedija, ali kad bolje razmislim, nije sve tako sivo. Živa, zdrava, čila.

07.06.2013.

Kučka bez glasa

O tebi ne znam ništa. Nestat ću u hrvanju sa sobom. Neću reći nikome. Hahahaha, kako si bio smiješan. Hahahahaha kako te volim. Pitanje na koje nitko neće odgovoriti nikada kad budem ja jer ja nisam ja dok tebe nema. Znaš li, imam razgovor za posao u ponedjeljak? Znaš li kako se osjećam? Znaš li, predosjećaš li koliko te nema kraj mene? Znaš li koliko te trebam? Oh ... Neću reći ni slovo, nećeš znati, a prestati ne smijem, ne smijem otići. Užasna spoznaja kako je dan dug, kako se nisam naspavala, kako ne blistam kao tu noć. Znaš kad si bio kraj mene, kad si mi donio čoksu. Znaš kad sam nagnuta na tvom ramenu spavati htjela. Znaš kad smo svu noć pričali, smijali se. Jesam li ti na umu? Dokad ću moći skrivati... Osjećam se grozno, ne znam koga više lažem, a kome istinu govorim. Kad me pitaju, šutim. Ti imaš nekog. Ja imam nekog. Samo odvratno ime njeno znam, ništa više. Znam kako se zna iskecit za pozu i vjerojatno je odlična u krevetu, to je sve što je bitno. To je ujedno i ogromna razlika jer mene nisi mogao imati. Zvuči kao užasno glupa pjesma na užasno glupom radiju. Ona je sigurno divna. Ne znam ju, a već mi se sviđa. Nemam pojma tko je, a već znam kako te zavela. Lako je to danas, koga briga za ljubav, kad je sve na ivolte...Baš je divna, volim ju već, a ne znam. Mogle bismo se družiti nekad. A i ta prokleta daljina. Pitam se hoćeš li ikad više biti blizu mene, hoćeš li me dići u zrak kad me sretneš na ulici kao onda, hoćeš li biti oduševljen s istim pogledom... Ne mogu podnijeti zamisao kako te neću više vidjeti.... Svaka pomisao kako bih mogla nastaviti život ne vidjevši te više u ovom čudnom, ludom gradu u kome je sve moguće i vratiti se sebi,vratiti se životu koji imadoh prije tebe, ne mogu....Želim vam sreću

08.03.2013.

Obična ljubavna pjesma

A to što mislim o tebi u noćima kao što je ova mjesečeva? To što ti odijevam lice u papirnatu ružičastu prašinu i grijem aureole na tvojoj glavi? To što ti ostavljam prazno mjesto u lupkajućem krvavom instrumentu? To što na sam predznak tvog imena skačem kao da sam lavica u obrani mada nikog nema da napadne? To što nisam sve što imaš, i nisi sve što nemam? To što živim drugim životom u kome te ne nazivam pripadnikom? To što imaš kome grijati podlaktice u hladnim noćima kao ova? To što me znaš možda bolje od te i možda ja što tebe znam? To što si nosio Eminemovu duksericu kad si mi dolazio u posjet,a onda se pravdao kako je to slučajno? To što smo razgovarali cijelu noć premda smo znali što nas čeka i kako brutalno je svanuće? To što smo znali da je sve u našem filmu bilo pogrešno vrijeme,mjesto, mi u jednoj rečenici...? To trebam zaboraviti? To trebam odagnati? To trebam napustiti s izrazom lica koji si ti imao kad si to jutro odlazio od mene? To treba, smatrati običnom večeri, običnim danom i nastaviti dalje kao ti? To si ti uradio? To si ti uspio? To si ti pronašao lijek? To si ti zaključio kako je za zabranjeno bolje da ostane zaključano u kovčegu,bez obzira na rupe u sjećanju,kao tvoje od noći u kojoj nisi popio ni kap alkohola? To trebam zaboraviti,reci mi??? To

05.03.2013.

Potrčko

Bijaše to dan kao i svaki drugi. Malo sutra. Držim jezik za zubima jer znam navečer kad budem u krevetu opet ću se jadat sama sebi i sama sa sobom ću razgovarati. Počinjem misliti kako mi je nivo tolerancije sve niži,sa sekundama se izlijeva. Dosta mi je da me smatrate curicom, pobogu imam skoro 23 godine, a drže me zatočenom. Osjeća li se još itko zgusnutim u ovom svijetu prenemaganja i pretvaranja? Ima li još itko osjećaj ponekad kao da je sam na svijetu?

04.03.2013.

Bilo jednom u BG

Dakle,stigoh bez prebijene pare i sa koferom punim novog elana. Ceca je imala pravo, osjećala sam se vječno mladom u Beogradu ;) Ostavih iza sebe svet...Nevjerojatno kako te tako nešto može dići iz mrtvih...Tri dana koje sam provela u tom gradu bili su odista motivacija, snaga i rađanje novog duha u meni.Osjećam kako mogu sve. Svijete,dolazim!

28.02.2013.

Nisu ni četvrtci što su nekada bili

Dan je kada se ide u Beograd. Dan je kada se imaju zaboraviti sve idiotarije koje kao dijete prikrivah od neočekivanih stranaca. Dan je kada se pamte sitnice i podsjeća kako je to zapravo sve što treba postati uspomena. Jer...Budimo realni, igre za djecu su samo to što im ime kaže-igre za djecu. Ne vjerujem u bivstvovanja koja sam nekad zvala ''sudbinom'', ''ljubav do kraja života'' i ne znam ni ja kakve sve ne gluparije. Postoji samo vrijeme, a u sljedeća tri dana postojat ćemo samo Beograd i ja. To je vrijeme koje želim zauvijek sačuvati.

27.02.2013.

Koga briga?

Dosadni ste. Krvi ti,kao da su svi u zemlji nesretni u ljubavi, a nemaju apsolutno nikakvih drugih problema? Nije li to preambicionistički sebično? Pogledaj okolo, izgleda kao da smo svi navikli na to da nemamo ništa,ali to nije toliki problem, problem je što nema ljubavi. Možda u tome leži rješenje i za sve ostalo?


Jutro je pametnije od večeri
<< 06/2015 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
282930


MOJI LINKOVI

Nešto drugo
Rekli su mi da je došla iz provincije...strpavši u kofer snove i ambicije...

Klasično muški ju je gledao,klasično ženski raznijela mu je srce na komadiće...

Svaki put kad sanjamo, ostane naznačeno u nama nedorečeno,neostvareno, ono što nemoguće je, ali tamnu kutiju čine snovi. Njih vam nitko ne može oduzeti....

Zašto uvijek počinjem i završavam s tobom Đorđe? Pa velikani našeg doba čini se kao da su izumrli, tebi se još jedino mogu besprijekorno pokloniti... Ti si znao... Život je more, pučina crna


MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
1639

Powered by Blogger.ba